Dok opozicija u Republici Srpskoj deklarativno poziva na jedinstvo, potezi sa posljednje sjednice Glavnog odbora SDS-a u Bijeljini otvaraju pitanje: da li se izborna pobjeda svjesno poklanja vladajućem SNSD-u?

U proteklih mjesec dana bilo je političkih previranja i sistema “hoću-neću”, Glavni odbor SDS-a na sjednici u Bijeljini konačno je prelomio ključna imena za predstojeće izbore.

Dok je Branko Blanuša, nakon dugog dvoumljenja, potvrdio svoju kandidaturu za predsjednika Republike Srpske, najveće iznenađenje  predstavlja odluka da Marinko Božović bude kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Ova odluka je u političkim krugovima odmah upalila crveni alarm, a pitanje koje se nameće jeste u čijem interesu igra najveća opoziciona stranka?

Logika izbornog procesa u Republici Srpskoj je jasna: razjedinjena opozicija automatski znači pobjeda vlasti.

S obzirom na to da je predsjednik Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, još prije mjesec dana zvanično objavio svoju kandidaturu za istu poziciju, isticanje Božovića direktno cijepa opoziciono biračko tijelo.

Matematički gledano sa dva jaka kandidata iz opozicionog tabora, glasovi se neminovno dijele. U takvom scenariju, Marinko Božović, prema mišljenju analitičara, nema teoretske šanse za pobjedu, ali zato direktno “čisti put” Željki Cvijanović da bez većih problema osigura još jedan mandat u Sarajevu.

Za mnoge unutar opozicije, izbor Marinka Božovića izaziva sumnju i zbog njegove političke prošlosti. Javnost u Republici Srpskoj dobro pamti Đurđevdan od prije nekoliko godina, kada je upravo Božović, kao načelnik Istočne Ilidže, uručio Povelju opštine, najveće opštinsko priznanje, lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, i to za “izuzetan doprinos razvoju opštine”.

Ovaj potez, koji je tada pravdan “lokalnim interesima i protokolom”, danas dobija potpuno novu dimenziju. Kritičari se s pravom pitaju: da li je aktuelna kandidatura nastavak te saradnje i novi, tihi ustupak aktuelnom režimu?

Ključno pitanje koje ostaje da visi u vazduhu jeste po čijem naređenju je povučen ovaj potez?

U regionalnim medijima, posebno u Srbiji, već duže vrijeme se spekuliše o uticaju zvaničnog Beograda na političke prilike u Republici Srpskoj. Nerijetko se isticalo da je upravo Nebojša Vukanović jedini lider opozicije u RS koji se nalazi potpuno van kontrole i uticaja režima u Srbiji.

Da li je Božovićeva kandidatura zapravo pokušaj marginalizacije “neposlušnog” Vukanovića po nalogu sa strane, ili je riječ o unutarstranačkom sljepilu SDS-a koji ne vidi da ovim potezom direktno pomaže SNSD-u? Odgovor na ovo pitanje saznaćemo već u prvim sedmicama predizborne kampanje, ali jedno je sigurno, Srpska demokratska stranka u ovu izbornu utakmicu ulazi sa debelim minusom, počevši meč tako što već gubi 2:0 autogolom koji je sama sebi dala.

(Vijesti Srpske)