Skoro pet godina nakon poništenja lokalnih izbora u Doboju 2020. godine, pred domaćim pravosuđem i dalje se vode suđenja za ono što se smatra najvećim slučajem izborne prevare u novijoj istoriji BiH. Iako je dokazano da je krađa glasova bila masovna i sistemska – niko nije kriv.

Masovno glasanje u ime mrtvih i onih koji nisu došli

Sudski procesi su pokazali da se u Doboju krivotvorenje glasova odvijalo po identičnom obrascu na većini biračkih mjesta: glasanjem u ime osoba koje nisu izašle na izbore, uključujući umrle građane čija imena nisu bila uklonjena iz biračkog spiska.

Transparency International BiH navodi da je podignuto čak 67 optužnica protiv 350 osoba, ali da je Osnovni sud u Doboju donio čak 27 oslobađajućih presuda za 139 osoba, dok su samo dvije osobe uslovno osuđene. Iako je u gotovo svim slučajevima utvrđeno da je došlo do izbornih prevara – sud nije utvrdio krivicu optuženih.

Kako se varalo?

Izborna volja građana prekrajana je na dva načina:

  1. Glasanje u ime građana koji nisu izašli na izbore, najčešće dijaspore.
  2. Glasanje u ime umrlih osoba, koje su ostale upisane u birački spisak.

Centralna izborna komisija je nakon sumnjive izlaznosti od skoro 70% na nekim biračkim mjestima (gde je, prema analizi, glasao jedan birač svakih 50 sekundi), pokrenula reviziju izbora. Nakon grafoloških vještačenja i upoređivanja podataka sa bazama IDDEEA-e, utvrđeno je da je 10–20% potpisa birača bilo krivotvoreno, često od strane jedne osobe za više imena.

Sud: Glasovi ukradeni, ali niko nije odgovoran

Tužilaštvo je dokazalo prevare uz pomoć svjedočenja birača koji nisu glasali, a našli su se na spiskovima kao da jesu. Dodatno, sud je u nekim slučajevima prihvatio dokaze da su glasala i lica koja su umrla prije izbora.

Međutim, i pored dokaza, sud je presuđivao da nije dokazano ko je tačno falsifikovao potpise i koji član biračkog odbora je odgovoran. Sud je čak odbijao grafološka vještačenja jer članovi odbora nisu pristajali dati uzorak rukopisa.

U presudama se često navodi da je glasačka prevara mogla biti izvršena od strane “lica sličnog izgleda”, da članovi odbora nisu mogli prepoznati osobu zbog maski (pandemija COVID-19), te da nije moguće utvrditi kome su sporni glasovi pripali.

Posmatrači: Niko ništa nije vidio

Sud je kao dodatnu argumentaciju oslobađajućih presuda naveo i da niko od posmatrača nije prijavio nepravilnosti. Ipak, izostavljena je činjenica da mnogi posmatrači nisu ni pušteni na biračka mjesta, dok su brojni članovi odbora i posmatrači dolazili iz političkih opcija koje nisu osvojile ni jedan glas – što baca sumnju na njihov stvarni motiv i ulogu.

Na primjer, na biračkom mjestu gdje su glasali umrli, posmatrač SNSD-a nije primijetio ništa neobično. Na drugom, gdje su glasala lica iz inostranstva, posmatrač stranke koja je imala samo jedan glas u cijelom Doboju, takođe nije prijavio neregularnosti.

Problemi u biračkom spisku: Pogodno tlo za manipulacije

Neažurni birački spisak, na kojem se nalaze umrli i ljudi koji godinama ne žive u BiH, pokazao se kao najpogodnija osnova za izbornu manipulaciju. Presude, iako ne osuđuju pojedince, jasno ukazuju na sistemski problem i ogromnu ranjivost izbornog procesa.

Pitanje koje ostaje bez odgovora jeste: ko je planirao i organizovao ovako opsežnu izbornu prevaru? Do sada, odgovornost se svela na članove odbora, dok niko iz političkih struktura ili nalogodavaca nije procesuiran.

Rješenja postoje, ali ih niko ne sprovodi

Transparency International upozorava da bez:

  • elektronske identifikacije birača (biometrija, otisak prsta),
  • automatskog ažuriranja biračkog spiska,
  • skeniranja glasačkih listića i
  • odgovornosti organizatora izbornih prevara,

povjerenje u izborni proces će i dalje kopniti.

“Pravosuđe mora prestati da zanemaruje organizatore i nalogodavce. Bez toga, suđenja se svode na ritual bez stvarne pravde”, poručuju iz TI BiH.

Dok institucije šute, a sudovi oslobađaju, ostaje gorak ukus: da se krade – znamo, ali krivaca nema.