Srpska pravoslavna crkva i vjerni narod danas proslavljaju dva velika svetitelja: Svetih 45 mučenika iz Nikopolja i Prepodobnog Antonija Pečerskog – temelje mučeništva i monaštva u pravoslavlju.

Svetih 45 mučenika iz Nikopolja – svedoci vjere u najtežim vremenima

U doba cara Likinija, poznatog po progonima hrišćana, u jermenskom gradu Nikopolju dogodilo se herojsko svedočenje vjere. Sveti Leontije i njegova braća po Hristu javno su priznali da su hrišćani pred rimskim namesnikom Lisijem. Kada ih je Lisije ispitivao o Hristu govoreći: „Zar nije vaš Hristos raspet i mrtav?“, Leontije mu je odgovorio rečima koje odzvanjaju kroz vjekove: „Kao što znaš da je umro, znaj i da je vaskrsao i uzneo se na nebo.“

Nakon mučenja i tamničenja bez hrane i vode, u kojem im je tajno pomagala hrišćanka Vlasijana, mnogi su se obratili u vjeru, uključujući i dva tamničara. Na kraju je 45 hrišćana osuđeno na stravičnu smrt – odsecanje udova i spaljivanje. Svoju vjeru su zapečatili krvlju, postradali 319. godine i zadobili vijenac mučeništva.

Tropar (glas 4):

Mučenici Tvoji, Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe, Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju, mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.

Prepodobni Antonije Pečerski – otac ruskog monaštva

Drugi praznik koji se danas proslavlja posvećen je Prepodobnom Antoniju Pečerskom, utemeljivaču monaštva u Rusiji. Rođen u Ljubeču blizu Černigova, rano je napustio domovinu i otišao na Svetu Goru, gde se zamonašio u manastiru Esfigmen. Po blagoslovu igumana, vratio se u Rusiju kako bi započeo monaški život među svojim narodom.

Nastanio se u pećini kraj Kijeva, a oko njega su se počeli okupljati podvižnici. Tako je nastao Kijevsko-pečerski manastir – kolevka ruskog monaštva. Antonije je izabrao povučeni život u pećini, dok je za igumana postavio Teodosija. I pored brojnih iskušenja od ljudi i demona, ostao je istrajan u vjeri, poznat po daru prozorljivosti i isceljenja.

Upokojio se 1073. godine, u devedesetoj godini života, ostavivši za sobom svetinju koja i danas svijetli pravoslavnom Rusijom.

Današnji praznik podseća nas na snagu vere, žrtvu i monaški ideal koji nadahnjuje vjernike više od milenijuma.

Neka nam molitve ovih svetih mučenika i prepodobnog oca Antonija budu na pomoć i spasenje.