BANJALUKA – Dok se prašina nakon navodnog maltretiranja gradonačelnika Banjaluke na hrvatskoj granici još nije slegla, analitički krugovi i izvori bliski bezbjednosnim strukturama ukazuju na to da nismo prisustvovali činu državne represije nad jednim Srbinom, već brižljivo planiranoj obavještajnoj operaciji. Sve ukazuje na to da su srbijanska BIA i hrvatska SOA postigle prećutni konsenzus kako bi „pogurale“ svog zajedničkog pulena u jeku predizborne kampanje.

Narod kratko pamti, ali činjenice ostaju. Draško Stanivuković, koji danas sebe pokušava predstaviti kao „velikomučenika“ i žrtvu „ustaškog režima“, isti je onaj gradonačelnik koji je bez zadrške namještao tender od 35 miliona maraka zagrebačkoj firmi „Rade Končar“ za gradsku rasvjetu u Banjaluci. To je isti onaj lider PSS-a koji je snishodljivo puzao pred Andrejem Plenkovićem tokom njegove posjete Banjaluci.

Događaj na granici, gdje je Stanivuković odbio da otvori kofer za redovni pregled, nije ništa drugo do providna provokacija s ciljem izazivanja reakcije policije.

Da je cijela akcija sinhronizovana iz Beograda, potvrđuje hitna reakcija vrha Srbije. U zaštitu Stanivukovića odmah su stali Miloš Vučević i Ana Brnabić, dok se sam Aleksandar Vučić javno hvalio telefonskim pozivom „ugroženom“ gradonačelniku Banjaluke.

Zanimljivo je da je beogradski Informer, kao udarna pesnica tamošnjih službi, objavio čak šest tekstova u rekordnom roku o tome kako „ustaše drže Stanivukovića u zatvoru“. Ovakva medijska logistika jasno ukazuje da je Stanivuković projekat koji zajednički guraju i BIA i SOA, svaka iz svojih interesa, stvarajući od njega vještačkog lidera i stradalnika za „napaćeno srpstvo“.

Jedna vrlo zanimljiva stvar nam je zapala za oko, da njegovim saradnicima je bilo omogućeno da neometano fotografišu hrvatske policajce tokom pretresa  što je u bilo kojoj drugoj situaciji strogo kažnjivo i nemoguće bez direktnog aminovanja službi bezbjednosti.

U kampanju se, očekivano, uključio i javni servis RTRS, šireći narativ o hapšenju „jer je Srbin i pravoslavac“. Čak je i premijer Savo Minić osudio ponašanje Hrvatske, dok je Milorad Dodik otišao korak dalje prijeteći recipročnim mjerama Zagrebu.

Iz svega navedenog, cilj ove predstave je kristalno jasan: obavještajne službe Beograda i Zagreba, u neobičnom interesnom savezu, pokušavaju narodu u Republici Srpskoj vještački nametnuti novog predsjednika. Kreiranjem lika „nacionalnog heroja“ kroz fingirane sukobe na granici, želi se stvoriti harizma tamo gdje je nema i autoritet tamo gdje stanuju samo populizam i jeftini performansi.

Međutim, tvorci ovog plana zaboravljaju jednu ključnu stvar, Republika Srpska nije poligon za vježbanje pripravnika. Umjesto što troši energiju na koordinaciju sa Banjicom i Pantovčakom, mlađanom gradonačelniku bi bilo daleko pametnije da se posveti sopstvenom obrazovanju. Prije nego što krene u juriš na najodgovorniju inokosnu funkciju u državi, Stanivuković bi prvo trebalo da završi fakultet. Voditi Republiku Srpsku u ovim teškim vremenima zahtijeva znanje i diplomu, a ne samo vještinu pravljenja selfija sa graničnih prelaza.

 

Autor: D.Z / Vijesti Srpske